Zašto su prava djeteta različita od prava odrasle osobe?

Čini se da je Univerzalna Deklaracija o ljudskim pravima izjavila i prepoznala sve ljude ravnopravne i slobodne od prvog dana njihova rođenja. U međuvremenu, prava djeteta i prava odraslog građanina bilo koje zemlje nisu uopće iste.

Podsjetimo na sudjelovanje građana u političkom životu svoje države. Sudjelovanje na izborima prihvaćaju samo one osobe koje su dostigle određenu dob ili većinu. Istodobno, u staroj Grčkoj, primjerice, svi slobodni muškarci, koji su navršili 12 godina, smatrali su dobi. U većini suvremenih zemalja može se izraziti svoje mišljenje i sudjelovati u glasovanju tek nakon što osoba navrši 18 godina.

Tako se ispostavlja da maleno dijete nema pravo uopće, zbog čega njegovi roditelji imaju pravo. Pa zašto su prava djeteta različita od prava odrasle osobe? A od čega dolazi ova nejednakost? Pokušajmo razumjeti ovo pitanje.

Jesu li dijete i odrasla osoba jednaki u pravima?

Jedino je prirodno da svi narodi i kulture ograničavaju djecu na njihova prava. Unatoč priznatoj ravnopravnosti, u stvarnosti se ispostavlja da ste stariji što postanete, to više prava ste stekli. Prvo i najvažnije, to je zbog brige za djecu, jer su uglavnom neiskusne, što znači da mogu nesvjesno ugroziti vlastiti život i zdravlje.

Osim toga, djeca su mnogo slabija od odraslih i ne snose punu odgovornost za svoje postupke. Naravno, idealno, ograničavanje prava maloljetnog djeteta može se povezati isključivo s onim problemima u kojima njegov neiskustvo i nedostatak obrazovanja mogu naštetiti drugima ili sebi. U praksi to nije uvijek slučaj. Vrlo često možete vidjeti različite situacije, u kojoj odrasla osoba potiskuje svoje dijete kao osporavanu osobu unatoč činjenici da već razumije sve i da je potpuno odgovoran za svoje postupke.

U međuvremenu, u većini suvremenih država, temeljna prava djeteta i dalje su poštovana . Danas djeca i odrasli imaju pravo na život, na zaštitu od nasilja, na dostojanstven tretman, na odnose s članovima njihovih obitelji i bliskim osobama, na povoljne kulturne, tjelesne i društveno-ekonomske uvjete za razvoj i za održavanje svojih vlastitih stavova ,